VITAMIN C (Acidum ascorbicum)
...je jedan od najpopularnijih vitamina ikad. Topiv je u vodi i predstavlja jedan od najistraživanijih vitamina ikad. U tijelu djeluje kao reducens u biokemijskim procesima, utječe na sintezu kolagena, karnitina i sudjeluje u metabolizmu masnih kiselina. Kao i drugi vitamini, sudjeluje u mnogim procesima hidroksiliranja, amidiranja i reduciranja kao koenzim. Sudjeluje u prevodjenju folne kiseline u folinsku. Sudjeluje u metaboliziranju nekih lijekova, te hidroksilaciji dopamina u norepinefrin. Potice rad nekih enzima preko djelovanja na peptidne strukture. Reducira Fe3 u Fe2, te sudjeluje u redukciji bakra. Zajedno sa drugim gradivnim tvarima tvori kostanu strukturu, zube, te strukturu kapilara. Smatra se najpotentnijim antioksidansom među vitaminima topivima u vodi.
Povijesno je prilično poznat, posebno preko skorbuta, kojeg izaziva njegov nedostatak. Time je zaslužio i naziv a-skorbinska kiselina, dakle, protiv skorbuta.
Kemijski gledano, vitamin C je ketolakton, koji se u tijelu povratno oksidira u dehidroaskorbinsku kiselinu, koja zadržava cjelovitu potenciju vitamina. Zbog strukture nezasićenog laktona, predstavlja jak reducens. Za naš organizam potpuno je aktivan L-askorbinski izomer, dok D oblik nije u potpunosti iskoristiv.
Uz to, vitamin C je prvi sinteticki dobiven vitamin uopce. Stvoren je 1934. godine, sintetizirali su ga Reichstein i Grussner i dobili za taj pothvat Nobela 1950. godine.
Vitamin je prilicno stabilan, kako smo u tekstu naglasili, oksidacijom prelazi u dehidroaskorbinsku kiselinu, koja zadrzava veci dio djelovanja.
Prirodni izvori vitamina C; sipak, crni ribiz, tresnja, citrusi, lisnate povrtnice, rajcica, kupus, krompir, iglice crnogoricnog drveca.
Metabolizam spoja; vitamin C se apsorbira aktivnim transportom u tankom crijevu, no bitno je da je apsorpcija koncentriranih doza obrnuto proporcionalna unosu, npr. ako se unese 1gr vitamina, apsorbira se cca. 75%, dok se kod unosa 5gr apsorbira samo cca 20%. Tako je postignut dogovor da apsorpcija iznosi u prosjeku 50%. Vitamin C unesen hranom u potpunosti se apsorbira, prije svega jer ga nema u tako velikim kolicinama kao kod suplemenata. Opstrukcije crijeva ili problemi sa crijevnom stjenkom mogu uvelike smanjiti apsorpciju. Oko 25% vitamina C veze se uz proteine plazme, vece kolicine vitamina C mogu se pronaci u jetri, tkivu nekih zljezda, te u leci oka, no nisu dostatne za dulj vremenski period. Visak se inaktivira i izlucuje putem urina ili pak odlazi u urin u nepromjenjenom obliku.
Preporucene dnevne doze za odraslu osobu su 60mg, no to se u znanstvenim krugovima i praksi smatra zastarjelom i nedovoljnom dozom, pa se smatra da je 90mg prikladnije, iako se kod oboljenja koriste puno vise doze.
Povecane potrebe za vitaminom C pojavljuju se u sljedecim slucajevima I stanjima; trudnoca, dojenje, alkoholizam, ovisnosti (posebno pusenje), dijareje, hipotermija, gastrektomija, hemodijaliza, tuberkuloza, hipertiroiditis, stres, infekcija, trauma, terapije hormonima, barbituratima, tetraciklinima i salicilatima.
Interakcije i kontraindikacije; desferioksamin, suplementi zeljeza, antikoagulansi, flufenazin, aspirin, oralni kontraceptivi, disulfiram, propranolol. Velike doze vitamina C moze izazvati smanivanje pH i tako moze poremetiti tubularnu reapsorpciju nekih lijekova. Kod laboratorijskih pretraga, osobe koje uzimaju visoke doze vitamina C mogu imati lazne nalaze i to; glukoze u krvi, LDH, lazna krv u stolici, bilirubin, pH urina, te uricna kiseina i oksalati u mokraci
...je jedan od najpopularnijih vitamina ikad. Topiv je u vodi i predstavlja jedan od najistraživanijih vitamina ikad. U tijelu djeluje kao reducens u biokemijskim procesima, utječe na sintezu kolagena, karnitina i sudjeluje u metabolizmu masnih kiselina. Kao i drugi vitamini, sudjeluje u mnogim procesima hidroksiliranja, amidiranja i reduciranja kao koenzim. Sudjeluje u prevodjenju folne kiseline u folinsku. Sudjeluje u metaboliziranju nekih lijekova, te hidroksilaciji dopamina u norepinefrin. Potice rad nekih enzima preko djelovanja na peptidne strukture. Reducira Fe3 u Fe2, te sudjeluje u redukciji bakra. Zajedno sa drugim gradivnim tvarima tvori kostanu strukturu, zube, te strukturu kapilara. Smatra se najpotentnijim antioksidansom među vitaminima topivima u vodi.
Povijesno je prilično poznat, posebno preko skorbuta, kojeg izaziva njegov nedostatak. Time je zaslužio i naziv a-skorbinska kiselina, dakle, protiv skorbuta.
Kemijski gledano, vitamin C je ketolakton, koji se u tijelu povratno oksidira u dehidroaskorbinsku kiselinu, koja zadržava cjelovitu potenciju vitamina. Zbog strukture nezasićenog laktona, predstavlja jak reducens. Za naš organizam potpuno je aktivan L-askorbinski izomer, dok D oblik nije u potpunosti iskoristiv.
Uz to, vitamin C je prvi sinteticki dobiven vitamin uopce. Stvoren je 1934. godine, sintetizirali su ga Reichstein i Grussner i dobili za taj pothvat Nobela 1950. godine.
Vitamin je prilicno stabilan, kako smo u tekstu naglasili, oksidacijom prelazi u dehidroaskorbinsku kiselinu, koja zadrzava veci dio djelovanja.
Prirodni izvori vitamina C; sipak, crni ribiz, tresnja, citrusi, lisnate povrtnice, rajcica, kupus, krompir, iglice crnogoricnog drveca.
Metabolizam spoja; vitamin C se apsorbira aktivnim transportom u tankom crijevu, no bitno je da je apsorpcija koncentriranih doza obrnuto proporcionalna unosu, npr. ako se unese 1gr vitamina, apsorbira se cca. 75%, dok se kod unosa 5gr apsorbira samo cca 20%. Tako je postignut dogovor da apsorpcija iznosi u prosjeku 50%. Vitamin C unesen hranom u potpunosti se apsorbira, prije svega jer ga nema u tako velikim kolicinama kao kod suplemenata. Opstrukcije crijeva ili problemi sa crijevnom stjenkom mogu uvelike smanjiti apsorpciju. Oko 25% vitamina C veze se uz proteine plazme, vece kolicine vitamina C mogu se pronaci u jetri, tkivu nekih zljezda, te u leci oka, no nisu dostatne za dulj vremenski period. Visak se inaktivira i izlucuje putem urina ili pak odlazi u urin u nepromjenjenom obliku.
Preporucene dnevne doze za odraslu osobu su 60mg, no to se u znanstvenim krugovima i praksi smatra zastarjelom i nedovoljnom dozom, pa se smatra da je 90mg prikladnije, iako se kod oboljenja koriste puno vise doze.
Povecane potrebe za vitaminom C pojavljuju se u sljedecim slucajevima I stanjima; trudnoca, dojenje, alkoholizam, ovisnosti (posebno pusenje), dijareje, hipotermija, gastrektomija, hemodijaliza, tuberkuloza, hipertiroiditis, stres, infekcija, trauma, terapije hormonima, barbituratima, tetraciklinima i salicilatima.
Interakcije i kontraindikacije; desferioksamin, suplementi zeljeza, antikoagulansi, flufenazin, aspirin, oralni kontraceptivi, disulfiram, propranolol. Velike doze vitamina C moze izazvati smanivanje pH i tako moze poremetiti tubularnu reapsorpciju nekih lijekova. Kod laboratorijskih pretraga, osobe koje uzimaju visoke doze vitamina C mogu imati lazne nalaze i to; glukoze u krvi, LDH, lazna krv u stolici, bilirubin, pH urina, te uricna kiseina i oksalati u mokraci