Vitamin D (Calciferolum)
...je često nazivan i "vitamin sunca", opisujući njegovu biosintezu unutar tijela. Kad se govori od tom vitaminu, uglavnom ga se veže sa lokomotornim sustavom tj. kostima. Naravno, on je puno bitniji od toga, no ipak igra presudnu ulogu u okoštavanju i sanaciji tvrdog dijela skeleta. Trenutno je poznato 7 oblika vitamina D (koji se međusobno razlikuju u strukturi molekule), od toga neki imaju aktivno djelovanje u biokemiji tijela. Tu su D2(ergokalciferol-nastaje iz provitanima ergosterola iz biljaka) i D3(kolekalciferol-nastaje iz provitamina 7-dehidroksikolesterola iz životinja).
Vitamini D svojom steroidnom strukturom podsjećaju na hormone, pa je njihovo djelovanje ponekad zbilja hormonsko ili prohormonsko, pa ga mnogi s pravom nazivaju hormonom.
Povijest je opet vezana za iskustvo, primjećeno je da se stanje kostiju može poboljšati ako osoba prima dovoljno sunca. Ozbiljno se počelo istraživati davne 1919. godine, dok su prve dokazane teorije nastale tek 1924. godine.
Ergokalciferol tj. D2, kako je gore opisano, nastaje ultraljubičastim osvjetljenjem njegovog provitamina ergosterola, događa se u nekim biljkama i gljivama, te predstavlja cilj ekstrakcije za prehrambene suplemente.
Kolekalciferol tj. D3, kako je gore opisano, nastaje u životinjama iz provitamina 7-dehidroksikolesterola. Ekstrahiran je davne 1939. godine iz riblje jetre, odnosno ulja jetre. Ovaj oblik je nama najiskoristiviji, jer je kompatibilan sa našom biokemijom. Primjećeno je da se dobro iskorištava ako se uzima zajedno sa vitaminom A.
Oba su vitamina topiva samo u mastima i još nekim agensima, dok su neotopiva u vodi. Čuvaju se na sniženoj temperaturi, bez prisustva UV svjetla, osjetljivi su na oksidaciju i promjene temperature.
Izvor vitamina D; može biti endogeni, odnosno nastaje UV osvjetljenjem kože i pretvorbom iz 7-dehidroksikolesterola, te se može uzimati i hranom. Najviše ga ima u mesu ribe (haringa, losos, tuna), ribljoj jetri, mlijeku i mliječnim proizvodima, nekim žitaricama, žumanjku jaja i u kvascu. Nije moguće predozirati se vlastitim vitaminom D, no moguće je unijeti ga previše kroz hranu. O toksičnosti će kasnije biti riječi.
Metabolički put; vitamin D2 i D3 apsorbiraju se u tankom crijevu, s tim da se D3 apsorbira bolje, posebno ako postoji dovoljno žuči. Postoje naznake da se najbolje iskorištava zajedno sa vitaminom A. Ukoliko postoji problem sa žuči ili jetrom, apsorpcija može biti otežana ili gotovo nemoguća. Kada se apsorbira, veže se za njegov specifični alfa-globulin i odlazi u jetru, gdje se ili skladišti ili eliminira. Pretvorba dalje traje u jetri, gdje se kroz još jedan međuoblik (25-OH-kolekalciferol) vraća u krvotok i dospjeva u bubreg, gdje dobija konačni najaktivniji oblik po imenu kalcitriol. Kalcitriol se može smatrati za "punokrvni" hormon, koji aktivno sudjeluje u biokemijskim procesima tijela i izravno je odgovoran za razinu kalcija u krvi, koji je ujedno i njegov povratni inhibitor; hiperkalcemija smanjuje količinu kalcitriola u plazmi, dok hipokalcemija povećava isto. Time se postiže fina regulacija u spektru homeostaze. Eliminacija se odvija putem žuči, dok se manja količina može nalaziti u urinu. Najveći depoi nalaze se u jetri, no može ga se naći u mozgu, koži, kostima i slezeni, te crijevnim strukturama. Postoje naznake da neka mineralna ulja mogu uništiti baš te crijevne rezerve vitamina D.
Biološka uloga;
- uloga regulacije kalcija i fosfata u krvi
- regulira i apsorpciju kalcija i fosfata
- oblik D3 potiče apsorpciju magnezija u crijevima
- kalcitriol regulira ograničenu razgradnju kalcija i fosfata iz kostiju, ukoliko nema dovoljno apsorpcije iz crijeva
- sudjeluje u diobi stanica
- sudjeluje u nastajanju citokinona
- djeluje i na rad imunološkog sustava
- ima potencijal za borbu protiv malignih stanica, istraživanja potvrđuju kod prostate, debelog crijeva i dojke
- eksperimentalno dokazano pozitivno djelovanje u tretiranju psorijaze
- utječe na vid (miopija)
- može povoljno djelovati kod konjuktivitisa
- utječe na razvoj i održavanje zuba, te spriječava pioreju
Bolesti i stanja kod kojih može pomoći vitamin D; celijakija, paraziti, konstipacija, vrućica, ciroza jetre, hepatitis, frakture i ostali problemi sa smanjenom gustoćom kostiju, akne, dekubitusi, ekcemi i herpes zoster, opekline, psorijaza, dijabetes, visoki kolesterol, upale mišićne ovojnice, osteoartritis, epilepsija, meningitis, ishiaticus, grčevi u nogama, Bitotove pjege, glaukom, katarakte, konjuktivitis, poremećaji vida i fokusa, alergije, bronhitis, emfizem, prehlade, tuberkuloza, vaginitis, afte, pioreja, upale zgobova, cistična fibroza, žučni kamenci, alkoholizam, nesanica, neki oblici karcinoma, reumatska groznica, stres, umor, trudnoća, usporavanje starenja organa
Hipo/hiper;
- hipovitaminoza može se iskazati kroz hipokalcemiju i opću demineralizaciju kostiju. Uz to ide slabost, oblovi u mišićima i spontane frakture. Pošto vitamin D djeluje i na fosfate, može se javiti i hipofosfatemija. Hipokalcemija uzrokuje pojačano lučenje PTH, koji pokušava nadoknaditi neophodne količine kalcija u krvi, pa povratno pokreće razgradnju kostiju, te dolazi do osteomalacije, osteoporoze ili rahitisa (koji je metabolička bolest nedostatka vitamina D i može dovesti do malformacija lokomotornog sustava u razvoju djeteta. Zato djeca, trudnice i dojilje trebaju nešto više količine vitamina D.
- hipervitaminoza može biti toksična, te se očituje kao hiperkalcemija. Javljaju se opća slabost, poremećaj probave, anemije, depresije i povišen krvni tlak, sve kao posljedica nakupljanja viška kalcija na krivim mjestima; krvnim žilama, mišićima, srcu, bubrezima, gušterači i drugim organima. Dekalcifikacija takvog tipa kod djece može biti nemoguća, pa se mogu javiti doživotne posljedice. Hiperkalcemija izaziva i supresiju rada PTH, pa sa hormonskim disbalansom dolaze i drugi problemi u metabolizaciji kalcija i fosfata, kao npr. posljedična hipovitaminoza i problemi koji dolaze s njom. Također, moramo uzeti u obzir i moguću osjetljivost organizma na vitamin D, koja može proizvesti razne reakcije imunološkoh ili enzimskog sustava, no takve pojave nisu česte. Vitamin D je jedan od najtoksičnijih vitamina, te su zabilježeni i smrtni slučajevi kod predoziranja. Po život opasne doze su one iznad 5mg dnevno, a doze veće od 2.5mg mogu biti jako toksične, pa se takve terapije rade pod strogim nadzorom liječnika.
Doziranje; dovoljno vitamina dobija se putem pretvorbe u koži, no za vrijeme zime ili ako je loš integritet kože, potrebna je oralna suplementacija. Djeca trebaju više količine, kao i trudnice i dojilje. Smatra se da su potrebe za vitaminom D kod odraslih cca. 200-400 IU tj. 5 do 10 mikrograma.
Ukoliko se liječi npr. rahitis, potrebne su doze koje mora odrediti liječnik u skladu sa djetetom, dobi i konstitucijom.
Hipovitaminoza zbog loše prehrane tretira se sa dozama oko 10mcg, oralno ili intramuskularno.
Hipovitaminoza zbog defekta rada jetre ili lošeg integriteta crijeva tretira se puno višim dozama, negdje oko 1mg dnevno (preko 40.000 IU).
Kod renalne osteodistrofije, teških oblika hipokalcemije i hipoparatireoidizma, mogu biti odobrene i veće doze, oko 5mg, no pošto su te doze potencijalno opasne po život, potrebno je da ih provode liječnici.
Kod terapije antikonvulzivima (koji ubrzavaju metabolizam vitamina) potrebne su dodatne doze vitamina D da se izbjegne pojava osteomalacije.
Interakcije sa lijekovima ili nutrijentima;
- dugotrajna upotreba antacida sa aluminijem ili magnezijem, neki antikonvulzivi, tijazidski diuretici i suplemenacija sa kalcijem, kolestiramin, kolestipol, mineralna ulja, digitalis, nutrijenti sa pojačanom dozom fosfora, kortikosteroidi
Zanimljivosti;
- MENOPAUZA I PRIJELOM KUKA: istraživanje na 73.000 žena dokazalo da su one koje su uzimale vitamin D imale 37% manji rizik od loma kuka nego skupina koja ga nije uzimala
Izvori:
1,2,3
...je često nazivan i "vitamin sunca", opisujući njegovu biosintezu unutar tijela. Kad se govori od tom vitaminu, uglavnom ga se veže sa lokomotornim sustavom tj. kostima. Naravno, on je puno bitniji od toga, no ipak igra presudnu ulogu u okoštavanju i sanaciji tvrdog dijela skeleta. Trenutno je poznato 7 oblika vitamina D (koji se međusobno razlikuju u strukturi molekule), od toga neki imaju aktivno djelovanje u biokemiji tijela. Tu su D2(ergokalciferol-nastaje iz provitanima ergosterola iz biljaka) i D3(kolekalciferol-nastaje iz provitamina 7-dehidroksikolesterola iz životinja).
Vitamini D svojom steroidnom strukturom podsjećaju na hormone, pa je njihovo djelovanje ponekad zbilja hormonsko ili prohormonsko, pa ga mnogi s pravom nazivaju hormonom.
Povijest je opet vezana za iskustvo, primjećeno je da se stanje kostiju može poboljšati ako osoba prima dovoljno sunca. Ozbiljno se počelo istraživati davne 1919. godine, dok su prve dokazane teorije nastale tek 1924. godine.
Ergokalciferol tj. D2, kako je gore opisano, nastaje ultraljubičastim osvjetljenjem njegovog provitamina ergosterola, događa se u nekim biljkama i gljivama, te predstavlja cilj ekstrakcije za prehrambene suplemente.
Kolekalciferol tj. D3, kako je gore opisano, nastaje u životinjama iz provitamina 7-dehidroksikolesterola. Ekstrahiran je davne 1939. godine iz riblje jetre, odnosno ulja jetre. Ovaj oblik je nama najiskoristiviji, jer je kompatibilan sa našom biokemijom. Primjećeno je da se dobro iskorištava ako se uzima zajedno sa vitaminom A.
Oba su vitamina topiva samo u mastima i još nekim agensima, dok su neotopiva u vodi. Čuvaju se na sniženoj temperaturi, bez prisustva UV svjetla, osjetljivi su na oksidaciju i promjene temperature.
Izvor vitamina D; može biti endogeni, odnosno nastaje UV osvjetljenjem kože i pretvorbom iz 7-dehidroksikolesterola, te se može uzimati i hranom. Najviše ga ima u mesu ribe (haringa, losos, tuna), ribljoj jetri, mlijeku i mliječnim proizvodima, nekim žitaricama, žumanjku jaja i u kvascu. Nije moguće predozirati se vlastitim vitaminom D, no moguće je unijeti ga previše kroz hranu. O toksičnosti će kasnije biti riječi.
Metabolički put; vitamin D2 i D3 apsorbiraju se u tankom crijevu, s tim da se D3 apsorbira bolje, posebno ako postoji dovoljno žuči. Postoje naznake da se najbolje iskorištava zajedno sa vitaminom A. Ukoliko postoji problem sa žuči ili jetrom, apsorpcija može biti otežana ili gotovo nemoguća. Kada se apsorbira, veže se za njegov specifični alfa-globulin i odlazi u jetru, gdje se ili skladišti ili eliminira. Pretvorba dalje traje u jetri, gdje se kroz još jedan međuoblik (25-OH-kolekalciferol) vraća u krvotok i dospjeva u bubreg, gdje dobija konačni najaktivniji oblik po imenu kalcitriol. Kalcitriol se može smatrati za "punokrvni" hormon, koji aktivno sudjeluje u biokemijskim procesima tijela i izravno je odgovoran za razinu kalcija u krvi, koji je ujedno i njegov povratni inhibitor; hiperkalcemija smanjuje količinu kalcitriola u plazmi, dok hipokalcemija povećava isto. Time se postiže fina regulacija u spektru homeostaze. Eliminacija se odvija putem žuči, dok se manja količina može nalaziti u urinu. Najveći depoi nalaze se u jetri, no može ga se naći u mozgu, koži, kostima i slezeni, te crijevnim strukturama. Postoje naznake da neka mineralna ulja mogu uništiti baš te crijevne rezerve vitamina D.
Biološka uloga;
- uloga regulacije kalcija i fosfata u krvi
- regulira i apsorpciju kalcija i fosfata
- oblik D3 potiče apsorpciju magnezija u crijevima
- kalcitriol regulira ograničenu razgradnju kalcija i fosfata iz kostiju, ukoliko nema dovoljno apsorpcije iz crijeva
- sudjeluje u diobi stanica
- sudjeluje u nastajanju citokinona
- djeluje i na rad imunološkog sustava
- ima potencijal za borbu protiv malignih stanica, istraživanja potvrđuju kod prostate, debelog crijeva i dojke
- eksperimentalno dokazano pozitivno djelovanje u tretiranju psorijaze
- utječe na vid (miopija)
- može povoljno djelovati kod konjuktivitisa
- utječe na razvoj i održavanje zuba, te spriječava pioreju
Bolesti i stanja kod kojih može pomoći vitamin D; celijakija, paraziti, konstipacija, vrućica, ciroza jetre, hepatitis, frakture i ostali problemi sa smanjenom gustoćom kostiju, akne, dekubitusi, ekcemi i herpes zoster, opekline, psorijaza, dijabetes, visoki kolesterol, upale mišićne ovojnice, osteoartritis, epilepsija, meningitis, ishiaticus, grčevi u nogama, Bitotove pjege, glaukom, katarakte, konjuktivitis, poremećaji vida i fokusa, alergije, bronhitis, emfizem, prehlade, tuberkuloza, vaginitis, afte, pioreja, upale zgobova, cistična fibroza, žučni kamenci, alkoholizam, nesanica, neki oblici karcinoma, reumatska groznica, stres, umor, trudnoća, usporavanje starenja organa
Hipo/hiper;
- hipovitaminoza može se iskazati kroz hipokalcemiju i opću demineralizaciju kostiju. Uz to ide slabost, oblovi u mišićima i spontane frakture. Pošto vitamin D djeluje i na fosfate, može se javiti i hipofosfatemija. Hipokalcemija uzrokuje pojačano lučenje PTH, koji pokušava nadoknaditi neophodne količine kalcija u krvi, pa povratno pokreće razgradnju kostiju, te dolazi do osteomalacije, osteoporoze ili rahitisa (koji je metabolička bolest nedostatka vitamina D i može dovesti do malformacija lokomotornog sustava u razvoju djeteta. Zato djeca, trudnice i dojilje trebaju nešto više količine vitamina D.
- hipervitaminoza može biti toksična, te se očituje kao hiperkalcemija. Javljaju se opća slabost, poremećaj probave, anemije, depresije i povišen krvni tlak, sve kao posljedica nakupljanja viška kalcija na krivim mjestima; krvnim žilama, mišićima, srcu, bubrezima, gušterači i drugim organima. Dekalcifikacija takvog tipa kod djece može biti nemoguća, pa se mogu javiti doživotne posljedice. Hiperkalcemija izaziva i supresiju rada PTH, pa sa hormonskim disbalansom dolaze i drugi problemi u metabolizaciji kalcija i fosfata, kao npr. posljedična hipovitaminoza i problemi koji dolaze s njom. Također, moramo uzeti u obzir i moguću osjetljivost organizma na vitamin D, koja može proizvesti razne reakcije imunološkoh ili enzimskog sustava, no takve pojave nisu česte. Vitamin D je jedan od najtoksičnijih vitamina, te su zabilježeni i smrtni slučajevi kod predoziranja. Po život opasne doze su one iznad 5mg dnevno, a doze veće od 2.5mg mogu biti jako toksične, pa se takve terapije rade pod strogim nadzorom liječnika.
Doziranje; dovoljno vitamina dobija se putem pretvorbe u koži, no za vrijeme zime ili ako je loš integritet kože, potrebna je oralna suplementacija. Djeca trebaju više količine, kao i trudnice i dojilje. Smatra se da su potrebe za vitaminom D kod odraslih cca. 200-400 IU tj. 5 do 10 mikrograma.
Ukoliko se liječi npr. rahitis, potrebne su doze koje mora odrediti liječnik u skladu sa djetetom, dobi i konstitucijom.
Hipovitaminoza zbog loše prehrane tretira se sa dozama oko 10mcg, oralno ili intramuskularno.
Hipovitaminoza zbog defekta rada jetre ili lošeg integriteta crijeva tretira se puno višim dozama, negdje oko 1mg dnevno (preko 40.000 IU).
Kod renalne osteodistrofije, teških oblika hipokalcemije i hipoparatireoidizma, mogu biti odobrene i veće doze, oko 5mg, no pošto su te doze potencijalno opasne po život, potrebno je da ih provode liječnici.
Kod terapije antikonvulzivima (koji ubrzavaju metabolizam vitamina) potrebne su dodatne doze vitamina D da se izbjegne pojava osteomalacije.
Interakcije sa lijekovima ili nutrijentima;
- dugotrajna upotreba antacida sa aluminijem ili magnezijem, neki antikonvulzivi, tijazidski diuretici i suplemenacija sa kalcijem, kolestiramin, kolestipol, mineralna ulja, digitalis, nutrijenti sa pojačanom dozom fosfora, kortikosteroidi
Zanimljivosti;
- MENOPAUZA I PRIJELOM KUKA: istraživanje na 73.000 žena dokazalo da su one koje su uzimale vitamin D imale 37% manji rizik od loma kuka nego skupina koja ga nije uzimala
Izvori:
1,2,3